Dakle, velika većina vas koji ovo čitate pročitala je vanilijev Bansko report, iz kojeg bi se dalo zaključiti da je to skijalište koje bi bilo dobro zaobići u što većem luku. Ne dvojim u istinitost doživljenog i prenesenog u vanilijevom reportu, ali kao kod doktora, uvijek je dobro potražiti i drugo mišljenje...

Za početak, svi oni koji ne mogu zamisliti vožnju do skijališta dužu od 4-5 sati i 300-500km udaljenosti, neka odmah prekriže Bansko sa liste mogućih ski odredišta. Put je stvarno dug i naporan. Nešto preko 1000km. Naravno, to ne bi predstavljalo pre velik problem da je cestovna infrastruktura nešto bolja, ali konfor autoputa prestaje kod Niša, a nakon još parsto km i prelaska srpsko-bugarske granice, konfor apsolutno prestaje. Slijedi parsto km i oko 5 sati drndanja po prometnicama kakve bi mozda bile prihvatljive u sibiru, ali ne u nekoj od članica europske unije. Nadalje, Bugarska je jako prljava zemlja, bez ikakve ekološke osviještenosti, cijelim putem uz cestu se vide razbacane tone smeća. Mjesta i sela na koja se nailazi putem - dno dna, nakrivljene stračare, poluraspadnute kuće i zgrade, blato, smeće...

Stotinjak km prije Banskog, sve polako počinje bolje izgledati, ne bi reko povratak u civilizaciju, više povratak u 21. stoljeće. Tu više manje završavaju negativnosti vezane uz skijanje u Banskom.

Bansko se sastoji od starog dijela mjesta, sa kamenim kućama, začudo dobro očuvanih i interesantnih za vidjet, te novog dijela - SKI ZONE - koja je za sada jedno veliko gradilište puno tek dovršenih hotela i onih koji se još grade. Kažu da je tamo preko 160 hotela. Glavna ulica u Banskom puna je mehana (konoba), interesantnih suvenir shopova, sportskih trgovina upitne orginalnosti robe ali pristojnih cijena, kafića... uglavnom sve OK, bez razloga za prigovor. Super je što marketi (povoljniji nego kod nas) rade 0-24, a većina ostalih trgovina radi dok ima ljudi na ulici, znači do iza ponoći... za partijanjere, klubovi i pabovi rade do ranih jutarnjih.
Jedino što nisam vidio na ulicama banskog su - apoteka i pošta - a to dvoje dobro dodje kad se je na skijanju. A razglednice su im tolko ružne da ih nema potrebe ni slat, tako da pošta možda i ne treba.
Na svakom koraku će vas osoblje mehana na sve moguće načine pokušati uvući u svoju konobu, a ako imate sreće ko što smo mi imali, uvući će vas u autohtonu balkansku konobu u kojoj ćete odlično i obilno jesti i piti, te dobro se provesti, po vrlo korektnim cijenama. Čuo sam da neki i nisu imali sreće te bili odvučeni u neke ne baš nešto restorane...

Hotel u kojem smo bili smješteni zove se Bansko Dream Complex i apsolutno bi ga svakome preporučio. Udaljen je parsto metara od gondole i centra grada a krase ga četiri zvjezdice, u potpunosti opravdane. Kako je bugarska zemlja kontrasta novog modernog i starog zapustenog prljavog, tako do našeg hotela vodi blatna zemljana kaldrma, ponekad s blatom do gležnjeva, a kad se obrišu noge od blata i uđe u hotel, ko da se ušlo u Star Trek Voyager, sve SF :)) Bili smo smješteni u vrhunski opremljenim ogromnim apartmanima za tri osobe, mislim da bi u francuskoj u takav kapacitet oni zgurali bar 15 ljudi (op.a.). U polupansion nam je osim vrlodobrog, obilatog i raznolikog (i toplog!!) doručka i večere, ulazilo besplatno korštenje finske saune i bazena smještenih u podrumu hotela. Dodatno se naplačuju razne masaže i ruska sauna. Uslužnost osoblja hotela - vrh vrhova, od recepcije, restorana, SPA centra do čistačica/sobarica. Ne znam da li sam ikad igdje bio bolje uslužen. U podrumu hotela je također garaža i Ski-depot za odlaganje skija i bordova sa grijačima za buce i pancerice. Da zaključim ovaj dio reporta - preporuka svakome!


U slijedećem nastavku: SKIJALIŠTE!!!

SKIJALIŠTE:

Prosječni border/skijaš apsolutno nema razloga prevaliti pol Balkana da bi skijao u Banskom. Što se tiče skijališta i staza, takvih su pune Alpe, pogotovo Austrija i Italija. U Bansko se ide prvenstveno radi FREERIDE-a!
Za svakoga tko se smatra kakvim takvim freeriderom, Bansko je MUST SEE/SKI! No krenimo redom....

Deklarirano je 70ak km staza, što je možda i malo nabijena brojka, ali ne pretjerano... Na karti su staze označene uglavnom plavom i crvenom, s nešto malo crnih, ali po meni prevladavaju crvene staze i skijačište nije za apsolutne početnike. Staze su odlične, dugačke i dobro uređene. Kada se po noći iz mjesta gleda brdo, izgleda kao novogodišnja jelka od ratraka koji uređuju staze.

Do skijališta iz mjesta vodi gondola, kojom se vozi nekih 20ak min. Problem ne predstavlja tih 20 minuta, nego red u kojem se čeka i do sat vremena. Djeluje odbojno, ali ništa što se ne sreće i po drugim skijalištima na kojim jedna gondola prevzi skijaše iz mjesta na brdo (npr. Vogel isl. op.a.). Problemu smo doskočili tako da smo svaki dan svojim kombijem išli na skijalište. 10 minuta vožnje direktno iz garaže hotela i bez ikakve naplate parkinga. Vjerujem da se tako nešto da iskombinirat i s lokalcima jer bi tamo ljudi za 10 eura sve napravili! Tako da se u gondoli nisam ni jednom provozao.

Gore na skijalištu prevladavaju moderni i brzi Dopelmeyrovi četvero i višesjedi, jedan malo sporiji trosjed za kojim nema ni potrebe te par vučnica bez koji se također može.


Staze su kao što sam već rekao dugačke i široke sa raznim međusobnim spojnicama, a brdo je tako koncipirano da mapa skijališta nije ni potrebna. Skijaši i borderi u Banskom su relativno loši. Uglavnom se vuku po stazi, stoje, pluže i padaju. Gužvi krajem drugog mjeseca nema, ni na stazama ni na žičarama (osim gondole za doć gore). Gužve su samo u i oko birtija. I malo gužvovito zna biti na strmijim dijelovima staza gdje se več spomenuti loši skijaši i borderi bore za preživljavanje. Svako toliko se vidi kako GSS odvozi nekog nesretnika sa staze...

A sada FREERIDE! U Banskom, ako netko ne želi, gotovo uopće ne mora skijati/bordati po stazama. Gornja polovica brda iznad 2000m je relativno gola s nešto niskog i široko rasporđenog crnogoričnog raslinja, a što se spuštamo niže počinje borova šuma, od rijeđe prema sve gušćoj. Uglavnom je cijela vozljiva u milion varijanti i superzabavna. Ima nekoliko ogomnih kuloara a gotovo svakim spustom dolazi se nazad na jednu od žičara. Hajkanje gotovo da i nije potrebno, osim ako se neko želi spustiti sa samog vrha - Todorke. Neiskusnim freeriderima dobro bi došla pomoć vodiča za neke spusteve, da se nebi završili iznad nekog klifa ili u lavini. Ali većina spusteva nisu pretjerano opasni i predstavljaju čisti gušt. Može se naletiti na neki potočić ali ni to ne predstavlja veći problem. Zna se naletiti i na poneki big air kicker u čemu će oni iskusniji uživati.

Prava zima i sezona freeridea u Banskom počinje krajem drugog mjeseca kada su najobilnije snježne padaline i visina snijega na skijalištu pređe visinu od 2 metra. Kako u Banskom nema previše ekipe koja brije na freeride, dugo treba da se freeride tereni raskopaju, i gotovo uvijek se može naći na neki netaknuti teren.

Ove zime je u banskom u lavinama poginulo troje ljudi (do sada), pa su na nekoliko opasnijih i lavinama podložnijih spusteva zabranili spuštanje. Na karti su označeni znakom zabrane, ali na samom terenu gotovo da i nema znakova koji bi uputili na opasnost. Te terene nadzire policija na motornim sanjkama, te su tako i nama priredili "sačekušu" na dnu jednog spusta. Prošli smo samo sa legitimiranjem i pisanim opomenama, a u slučaju da su nas ponovno tamo zatekli, oduzeli bi nam skipasse i naplatili svakome 500 eura kazne. Kako u Bugarskoj vlada korupcija a 10 eura je zakon, vjerujem da bi nas ti isti policajci da smo im malo iskeširali, na sanjkama odveli da se spuštamo gdje god želimo. Ipak nismo htjeli riskirati :))

Prije nego zaključim, da napomenem da se na vrhu brda nalazi i snowpark s nekoliko railova, boxseva, tableova i kickera. Nije loše ali ništa posebno. Na vrhu brda je uglavnom dosta puhalo i bilo hladno tako da se u parku nismo previše zadržavali.

Na planini ima nekoliko mjesta sa krčmama, koje su velike i ne pre skupe, može se pojest i popit za relativno male novce, čekat ekipu kad se pogubi, po želji se zapit i tulumarit, itd itd...

Zaključak je taj da bi svaki ljubitelj freeridea morao bar jednom posjetiti Bansko i osjetiti i doživiti pravi Balkan dok je još takav. Da još napomenem da me je aranžman koštao cca 4000kn u što je bio uključen prijevoz, 6dnevni skipass i polupansion u **** hotelu. Vrlo sam zadovoljan i svrstavam Bansko visoko na listu najboljih bordanja do sada.

apoteka je u niz glavnu ulicu, u starijem dijelu grada, cca 15-20min pješke od gondole. nama je trebala pa smo je našli

super report
i drago mi je da ste izbjegnuli gužve i posebice gondolu

a preporuka za definitivno najbolji freeride je Popova Šapka. možeš mi se priključiti dogodine

Postoje već ozbiljni planovi za Shar planinu druge godine, pa ako nam se termini i zvijezde poklope, zašto ne ;)

Dosta zanimljivo i lijepo napisano! Slikovito, može se reći.