Ove godine idemo skijati tamo. Da li mi može netko tko je išao za Isolu dati informaciju o stanju cesta zimi, ako se ide kraćim putem preko Col de Lombarde. Naime na stranici od francuskog autokluba piše da je taj put zatvoren već od 24.10.2011. i da neće biti otvoren cijelu zimu, isto to da je ta cesta po zimi zatvorena pročitao sam i na nekoliko foruma. Radi se o putu koji ide od Cunea prema Col de Lombarde i navodno je taj put 150 km kraći od onog preko Nice.

Jutros se vratio iz Isole nakon 6 dana skijanja i samo da početak kažem da je to bio prvi i posljednji put u Isoli. Ok, očekivao sam da će biti problema s visokim temperaturama i pomanjkanjem snijega, ali to meni uopće nije predstavljalo problem jer moje Elanice Magfire 82xTi savršeno klize po mekanom snijegu. Problem je što su sve crne staze u Isoli bile zatvorene, kao i polovica crvenih, a po ostalim crvenima koje su bile otvorene ratrak je prolazio tek svaka 2 do 3 dana pa je bilo na nekima i gotovo nemoguće skijati jer su se hupseri od prethodnog dana ili dva preko noći ful zaledili i sljedeće jutro je bilo katastrofa. Plave i zelene su peglali redovito svaki dan, ali ja preferiram teže staze kako bih vježbao i poboljšao tehniku. Nadalje, staze u Isoli su prekratke i uske i od dna do vrha dođeš za max 5min ako pustiš skiju. Žice su stare i dozlaboga spore (čak i dvije gondole), a ima pun kufer tanjurića, od kojih je par ful strmih i dugačkih oko kilometar i pol i pružaju se u obliku slova L ili čak dvostrukog L. Dok dođeš do vrha planine na tim tanjurićima, noge su ti otpale i potrebna je jedna maserka Azijatkinja da te pričeka na vrhu. Sedežnice, osim što su spore, imaju toliko malo mjesta za noge da ja, od 182cm, redovito nisam mogao staviti noge na one šipke, već su visile u zraku. Ako netko želi od mjesta doći do vrha planine mora skidati skije i na jednu od dvije gondole.
S obzirom na bus Hrvata, šest buseva Srba, bus Čeha i bus Mađara + hrpa lokalnih Francuza i Talijana, gužva je na skijalištu bila poveća cijeli tjedan, ali moram reći da je kvaliteta skijanja skijaša bila očajna. Nakon bugarskog Banskog i kineskog Nanshana, ovo je bilo najočajnije viđeno skijanje od 43 skijališta na kojima sam bio. Ni naši ne skijaju sjajno, ali Srbi, Mađari i Česi skijaju Bože dragi. Toliko plugaša i rotirki ne viđa se prečesto, a ono što mene posebno živcira je kada ti "skijaši", umjesto da se zadržavaju na plavim i zelenim stazama, konstantno idu na crvene gdje padaju kao kruške na sve strane pa moraš čekati da se teren rasčisti. Neću zaboraviti jednu srednjovječnu Mađaricu i tamnoplavom kombinezonu i njenog (vjerovatno) muža u crveno-crnom odijelu. Svaki dan sam ih viđao par puta na stazama, i to u 9 od 10 slučajeva na crvenim. Ona je još skijala kako tako, ali on je vječito bio na podu, uključujući i jednu superusku stazu pri vrhu gdje je padao sa svakim okretom da su ljudi trebali čekati desetak minuta da ovaj dođe do dna kako bi mogli proći. Potom je tu bilo "strašilo-skijanja" sa širom raširenim rukama i paničnim mahanjem; "čunjoglavci-skijanja" gdje me skijanje jako podsjećalo na kretanja onih likova iz filma Čunjoglavci; "artritis-skijanja" u totalno pogrbljenom i ukočenom stavu; ili "rotirko-skijanja" koje je bilo najčešće. Vrhunac je bio kada sam ja drugi dan vijugao po plavoj stazi i pod skije mi se bacio Rotirko koji je izgubio kontrolu, ja naglo skrenuo nadesno da ga izbjegnem, što sam i uspio, ali zato se Srpkinja koja je skijala iza mene uspjela svom brzinom zabiti u mene. Sudar je očito izgledao strašno jer se pola skijališta zaustavilo kod nas. Osim naravno onog Rotirka koji je i prouzročio sve i koji je nastavio dalje s rotiranjem nizbrdo. Nakon što smo se oboje dobro ispipali zaključili smo da smo ipak imali sreće i osim glavobolje nije bilo drugih problema. Tek kasnije kad sam došao u apartman skužio sam da mi je desna noga u podljevima na nekoliko mjesta koji su sljedeći dan proširili i postali malo bolni, a i doljnjem dijelu noge kod gležnja, vjerovatno od udarca počela je bol koje se nisam riješio sljedeća 4 dana tako da desnu pancu nisam mogao vezati na uobičajen način, već sam morao izmišljati konstrukcije s jezikom pance i čarapama da mi bude što ugodnije i manje boli. Na kraju sam nastavio posljednja četiri dana skijati od 9 do 17h i naviknuo se na tu bol u desnoj nozi jer nisam prevalio takav put pa da odmaram .

U utorak smo bili u Auronu i iako ljudima u autobusu Auron uopće nije sjeo, mene je oduševio i puno mi je bolji od Isole jer staze su duže i ima strmijih i sve peglaju, žice su novije i brže, a ljudi tek šačica. Naravno da je bilo super mekano, proljetno, a donji dio skijališta je bio bljuzgitis, ali kao što sam rekao moje Elanice krstare savršeno po takvom terenu da je milina. U Auronu je posebno dobra jedna crvena staza na početku skijališta, no ni ostale nisu loše.
Sve u svemu, nikada više u Isolu, ali svejedno sam odlučio da se naskijam nakon prijeđenih 1000 i kusur kilometara i u šest dana napravio ukupno 395 kilometara, a taj dan u Auronu gps je pokazao moj osobni rekord - u jednom danu ukupno prijeđeno 82.9km. Max brzina 90 km/h. Ipak u ovakvim uvjetima do stotke je bilo nemoguće doći.

evo i par fotki u galeriji

Pomalo Ti se čudim da si kao iskusan skijaš i možda i najveći putopisac na ovom forumu izabrao skijalište"isola 2000" za proljetno skijanje.
Iako nemam tako veliko iskustvo kao Ti, za ovaj termin bih sigurno izabrao neko od viših skijališta, pogotovo što je Isola jedno od najjužnijih francuskih skijališta sa ne previsokim vrhom.
Naravno želja za skijanjem i sada je ipak jaća od nas samih , zar ne????

Hm , da ne zaboravim dodati:
Nisam opterečen naciom , ali naši istočni susjedi skijaju u 90% slučajeva da te bog oslobodi,a "10 skijaških pravila"-kaj je to?????
Ponekad imaš najviše muke dok izbjegneš pl(j)ugaše na crveno-crnim stazama, jer je vjerojatno najvažnije reći kad se vrate "da su proskijali i sve crne i crvene staze" nakon što su prvi puta stali na skije.
U Valmeinieru zimus je to bilo očigledno i kad se netko na stazi "rasipao" i kad smo stali iz solidarnosti samo nam je prvih dana trebao engleski-kasnije smo započinjali pitanjem -"Jeste li dobro?"