Prvi put idemo u Passo Tonale. jeli netko bio tamo i kkav su iskustva?

Ja, 3 puta.
Prvi, zadnji, i nikad vise...

" Ja, 3 puta.
Prvi, zadnji, i nikad vise... "
(Član djuka)

Bili smo prošle godine, ne bih bio toliko kritičan.
Sam Passo Tonale je dosta jednoličan, blage staze na jednoj padini, na rubovima su dulje i atraktivnije staze (Alpina i Contrabbandieri). Problem je što je na prijevoju pa uglavnom uvijek puše. Za školu skijanja sasvim OK.
Dobro je spojen (s gondolom) s Ponte di Legno, koji je za bolje skijaše dosta atraktivniji. Staze su crveno/crne, idu kroz šumu i nema gužve.
Tu je i glečer Presena, potrebno je samo prijeći cestu, skija se na preko 3000m (ako vrijeme nije ekstremno), u podnožje ide odlična staza Paradiso.
Smješeni smo bili u Ponte di Legno, Adamello Resort - na stazi, dosta solidno.
Nama je bilo OK, jedini minus prilična udaljenost (>500 km iz Rijeke)

djuka malo si me deprimirao sa svojim komentarom.
u ponedjeljak sam platio residence miriam na samoj stazi, sa svima sa kojima sam pričao rekli su da je skijalište ok.
dali može malo opširniji opis

hvala

Moram priznati da me malo grize savjest zbog prošle izjave vezane za Passo Tonale pa evo da je malo razjasnim.
Dakle vjerojatno sam malo subjektivan jer godina kad smo bili tamo, mislim da je bila 2007-ma,je bila u tim područjima vrlo škrta po ptanju snjega. Ne samo da ga je bilo malo, tipa 40-60 cm što je za ta područja gotovo beznačajno, nego je i bio star barem mjesec, možda i više dana, tako da se pretvorio gotovo u sami led.
Sjeverna strana okrenuta na cijelodnevno sunce em što je bila zemljana em što su staze bar 50% pre kratke. Kompletno jedno brdo prošarano je vučnicama koje, kao da je dijete crtalo onako paralelno jednu kraj druge, i to sa bojicama koje treba naoštriti.
S druge strane interesantan glečer (opet vučnice) ali s kojeg je povratak malčice problematičan zbog relativno strme, uske zaleđene staze sa popriličnom gužvom.
Samo mjesto onako malo belično, na vjetrometini bez ijednog stabla, sa nekakvim neboderima u samom centru (navodno su služili za smještaj radnika na izgradnji ostatka mjesta ali su nakon njih ostali i pretvoreni u nekakave smještajne kapacitete).
S druge strane tu je Ponte di Legno (gdje smo mi bili smješteni), mali pitoreskni talijanski gradić sa svim talijanskim čarima tipa večernjih aperitiva, kuhanog vina po trgovima i sl. Brdo iznad mjesta također pitomije prirode sa šumama, potocima, jezerima ali i nešto strmijim stazama. Uglavnom spasilo cijelo skijanje i večernje druženje.
Opet napominjem da je bilo metar-dva friškog snjega što tamo nije rijetkost možda bi stvari izgledale potpuno drugačije. Ovako 7 dana leda to jest zemlje nikako me nije uspjelo zadovoljiti.
Nije to tako strašno ali za talijanske standarde definitivno nedovoljno.
Uz to i prilično daleko za hrvatske pojmove...
Oprosti na iskrenosti ali ovo je definitivno moje mišljenje o ovom skijalištu.