U slijedecoj prici vazna je poruka: Kada ti netko kaze: "Idemo doma, dosta je bilo", poslusaj ga - ako ti je zivot mio!

Velika, zima 2002., snijega ovaj vikend ima dosta, nalazimo se na popularnim izletnickim livadama jer je skijaliste Nevoljas zatvoreno. Posto sam skijasku karijeru par godina ranije zauvijek prokockao, zadovoljavam se spustanjem na saonicama, ali - lagani spustovi uz cestu nisu mi dovoljni pa trazim nesto za vise adrenalina... Uska vododerina, duga kojih 100-200 metara, nagiba 45+ stupnjeva ucinila mi se kao savrsen izbor za poslijednji spust.

Unatoc upozorenjima ostalih, namjestam saonice i krecem! Snijeg mi prsti u lice dok jurim po zaledjenoj "stazi" pa ne vidim ni prst pred nosom... Priblizavajuci se cesti i potoku malo nize, zakljucujem da bi bilo pametno zaustaviti se... Kocim ali bezuspjesno. Prijeti mi ili hladni potok u koji cu se strmoglaviti ili bodljikavi grm kupina...
Kupine zimi imaju, vjerujte mi, vrlo osebujan okus :) a ako je uz to servirana i ogromna masnica na bedru pa ne mozete napraviti ni par koraka do auta, onda je to zaista savrsen, extremni sportski dogadjaj u stilu popularne MTV emisije.
Da cujem sad vas :)

Pošalji snimku spuštanja da objavimo na portalu

rado bi svima pokazao tu vratolomiju ali nazalost nije snimljen taj spektakularni zalet u trnje :) jedina snimka koju imam je oteknuta noga, ali ako nadjem koju drugu, poslat cu vam je!

Ja isto tako ponekad imam napade žute minute. Spustih se niz crvenu skijašku stazu dužine cca 600 m. Ali nakon tog spusta su me redari pozvali na mali informativni razgovor, a od sanjki nije ostala cijela niti jedna letva. Meni hvala bogu ništa. Samo povećana količina adrenalina. I opet bi to napravila