Nemoj clanu toni-no previse sad razmisljat i razbijat glavu o tome... shit happens. Splet okolnosti, i sve je podjednako i krivo i nije krivo, i skija, i fizicka sprema, i stanje staze i stajaznam...
Previse razmisljanja o tome ti nece promjenit sadasnje stanje... a bogme ni poucit necem za ubuduce...

Lijepo ti svu mentalnu snagu ulozi u vjezbanje i to 24/7 a ne samo po terapijama... vjezbas ko sto bi moj profa rekao "dok se krvavi znoj ne pojavi", svaki dan, u svakoj situaciji, doma, u ducanu, dok cekas u redu u posti.. i bit ce sve OK...
Ja sam strgao koljeno (srecom nisam morao na operaciju - odvojio se dio kosti koji veze prednji krizni sa potkoljenicom+meniskus koji od tada krklja ko lud ), i nisam bio dana na terapiji (nakon traume), al sam ju provodio sam od jutra do sutra... cak sam si slozio i neke DIY podloske za koljeno koje su mi omogucili da vjezbam nogu i dok sjedim i doma i u redu... Vozio bicikl, isao na plivanje i dao si cilj da svaki 2 tjedna mora bit napredak. Stiskao zube, vjeybao opterecenje, nabijao tonus misica i plakao od srece kad sam nakon 5 mjeseci dosao do tocke da petom dotaknem dupe! I sad nemam nikakvih problema, radim s nogom sto hocu! Al bez trajne upornosti nista. Ak budes cekao da ti terapije rijese problem, struje i sl. a da ti samo "cekas i gledas" da se stvar rijesi sama s vremenom (a mentalno ne sudjelujes u tome na neku polu fanaticnu foru koja ima samo jedan cilj a to je oporavak sto brzi i sto kvalitetniji), onda si u zabludi!

Sto bi rekli, moras dat sad 120% i pusti sad to kako i zasto. Bilo pa proslo. Nisi napravio niakakvu kardinalnu gresku (ko ni ja) i desilo ti se... so what... Stari dobri konfucije ima jednu prigodnu o tome, nesto kao, nije bitno da nikad ne padnemo, vec da se ustanemo svaki put kad padnemo...

Strpljenja i ustrajan rad na oporavku! I fizicki i mentalni! Da si fit za iducu sezonu!

Što se kondicije tiče bio sam dobro pripremljen vježbao sam doma i redovito odlazio na Ivanščicu,tako da sam mogao skijati od 8.30 do 14.30 bez trunke umora.
Mogu vam spomenuti da sam tjedan dana prije skijanja skijao najstrmiji klanac na sjevernoj strani Ivanšćice kroz šumu gdje je u snijegu bilo puno kojekakvog granja i kamenja u društvu svojeg kuma.Hrabri smo bili ali ne i odviše pametni.
Puno ti hvala medo... na riječima potpore i savjetima a ja upravo to i činim
vježbam.

Odlicno!
Samo da nemas iluzuje, neovisno o kondiciji prije, misic noge koja se ne koristi (koja ne nosi opterecenje) nakon mjesec-do mjesec i po atrofira, tj, iscjedi se iz njega sva voda koja mu predstavlja tonus i daje cvrstocu... i tu nema pomoci...
Na tebi je poslije da taj tonus i vratis... to bude trajalo daleko duze nego da povreda zacijeli... e, da li ce ti to u potpunosti uspjet ovisi samo i iskljucivo o tebi... meni je desna recimo 95-988% od lijeve i nikad nece bit identicne, al to nema veze jer ne osjecam nikakvu razliku u upotrabi, ovo je samo moj dojam...

I ne bediraj se previse, meni je jedna dobra frendica doktorica rekla da tijelo ima fantasticnu moc rekuperacije i zacjeljivanja, samo mu treba malo pomoci... e, ako mu pomognes tako da ga (s vremenom i sukladno tarapeutima i njihovim preporukama) koristis i tjeras sve vise i vise, oporavak i iduca ski sezona ti ne ginu! Al nema predaha!

Ja bih potpisala sve ovo sto je medo napisao od rijeci do rijeci!

Poslije mog iskustva operacije i 6 mj rehabilitacije, mogu reci da ti je sve u radu i tvojoj volji !
vjezbaj,vjezbaj i napredak ce sam doci !
I ja sam umalo umrla od srece kad sam dodirnula guzicu petom

Sad mi je operirana noga oko 3 cm tanja u kvadricepsu od neop.al svi kazu da je to normalno i da ce se vjezbom i vremenom izjednacit!
I najsladje je kad osjetis napredak a mogu mislit kako ce mi bit slatko kad stanem na skije

Hehe... samo naprijed clanu mina!

Moje prvo stajanje na skije nakon povrede je bilo zapravo prilicno scarry... Bio sam se u*ro od straha do bola, al sam si rekao "Nema nazad, ne zelim zivjet u strahu i bez skijanja"! Odmah sam se sjetio sto mi je profa na faksu jednom davno rekao (za neku drugu temu doduse, al primjenjivo i ovdje ) a to je: "Sad moras k'o sa zenama, polako i sve!"
I tak je bilo. Polako i sve! I to savjetujem svima!

I na kraju tog prvog dana sam se smijao sam sebi jer sam imao dojam da sam se skijao k'o Terminator (i po stilu i po fleksbilnosti) a i da su mi pred ocima bili svi oni silni grafikoni, telemetrija, statisticki podaci ko u formuli 1, real time graficka analiza povratnih informacija iz koljena. Opterecenje, sile, savijanje, toplina, stezanje, bol, jel krklja meniskus... (sick fuck don't you think? )

Al nakon treceg skijanja, kad sam shvatio da je sve OK, zabava je pocela (al i dalje pazim puno vise no prije)!
Svima koji su na nekim oporavcima, keep up a good work!

o.k znaci ko sa zenama polako hihi

Skuzila sam neki dan kad sam hodala po dubokom snijegu i kad sam se par put okliznula da koljeno drzi cvrsto i da ja imam reflekse sto mi daje samopouzdanje i sto je najvaznije ne boli poslije

Vec sam isplanirala 1.dan na skijama, na baby stazu i polako, skijanje se brzo uci ko je blesav da sjedi kuci

Meni je moj doktor rekao, ja sam ti napravio 30 posto ostalih 70 je na tebi

rehabilitacija i stiskanje zubi na istoj je zakon.
ja sam nakon ozljede kičme i gipsa od pazuha do kuka totalnio izgubio tonus ledja. toliko je loše bilo da se nisam istuširat stigao a da se nisam počeo "lomit".
doktori su mi govorili da zaboravim bilo kakvu sportsku aktivnost osim plivanja i hodanja. danas i skijam i trčim i idem u teretanu i još štošta.

nakon skidanja gipsa počeo sam na fizikalnu sa statičkim stezanjima i danas zahvaljujuci tome u teretani radim sa dosta velikim kilazama i nemam nikakvih problema sa kičmom.

tako da budi uporan a sva analiza kako zasto i radi čega neće ozljedu odnijet.

Bogami ljudi svaka vam čast.

Mene je ipak najviše impresioniralo to skijanje po... Jel' Ivanščici? Koliko ima do prve žice od tamo? I koja je to žica, koje skijalište?

Ivanšćica ti je planina u Zagorju visine 1065 m nema uređene staze niti žičare na vrhu osim jedne male žičare u podnožju.Ovo što smo mi izvodili
je totalno extremno ,strma gusta šuma prepuno skrivenih opasnosti u snijegu grana panjeva i kamenih gromada.Uskoro ću napisati malo veći izvještaj ali u rubrici skijališta.

Slažem se sa navodima samo polako i podiži formu. U siječnju 2008. u Austriji slomio ključnu kost, popucali ligamenti ramena, slomio 6. rebara, probio pluća, dobio rupturu kvadricepsa i razbio glavu. Koma. 10 dana intenzivne u Villachu, onda još tjedan u Zagrebu. Svi su se čudili da nisam ozljedio vrat ili kralježnicu, ali su rekli da sam imao sreće jer sam bio odlično fizički spreman. Koljena mi spasili odlični vezovi koji su se na vrijeme otkopčali. Sva moja obitelj i frendovi mislili da nikad više neću skijati. Dva mjeseca fizikalne, ruku u početku nisam mogao micati.
I onda polako sam počeo sam podizati snagu. Kak živim na 13. katu počeo sam po štengama kat po kat pješice. Svaki tjedan dva više. Do jeseni sam "trčao" do 13-tog. Za ruku sam nastavio vježbe sa fizikalne i povećavao kilažu utega. U prosincu 2008. evo mene na skijama, kao da ništa nije bilo, samo kaj sam morao kupiti nove jer su ove naravno slomljene. Ali vez sam preselio.
Jedino je žena još uvjek u drami, kad idemo na skijanje.
Zato samo upornost i vježbaj te podiži snagu i nema straha!