"

A glede kacige jedno pitanje-koliko vas je kupilo kacigu preventivno, odnosno prije nego se dogodila neki pad/sudar vama ili vasim prijateljima? "
(Član HrvojeV)

Ja.

A glede kacige jedno pitanje-koliko vas je kupilo kacigu preventivno, odnosno prije nego se dogodila neki pad/sudar vama ili vasim prijateljima? "
(Član HrvojeV)

Ja.


...broji i mene...

Kuoila sam kacigu kada sam dobila udarac štapom po glavi, dakle nije baš preventivno ali nije niti nakon nekog strašnog sudara. Zapravo me inspirao slučaj od prije nekoliko godina kad su muž i žena pogiuli u sudaru u Italiji....A baš zato što većina nije kupila kacigu bez da je prije dobila po glavi ista bi trebala postati obavezna i gotovo. Ovo posebno jer mi je jedan bivši skijaš rekao da brzien koje danas postižu rekreativci zahvaljujući promjenama u podlozi i opremi su veće od onih kojima su nekad skijali Stenmark and co...E sad pametnom dosta. Brzina na skijama sigurno mi je ponekad jednaka onoj kojom se skuterom vozim po gradu, a na skuteru mi ne pada na pamet skinuti kacigu..

Iako znam da će vas biti mnogo koji ćete se okomiti na ono što ću napisati, jednostavno moram napisati svoje mišljenje.
Prije svega o kacigama: evo ja sam kupio kacigu iz čiste preventive, bez da mi se išta prije toga dogodilo, a nagovorio sam i sina, tvrdoglavog 20-godišnjaka da se i on predomisli i počne ju nositi.
Dalje… Kaciga je super stvar i pomoći će nam ako drmnemo negdje s glavom. Preporučio bih ju svakome, ali ona ne čuva noge.
Skijanje je opasan sport. Toga jednostavno moramo biti svjesni, kao i činjenice da svatko od nas SVJESNO riskira onog trena kad krene niz stazu. Da ne bi bilo dilema i da me ne bi svrstali u neodgovorne luđake, važno ja da mi vjerujete jedno: ako bih trebao (ili mogao) birati, uvijek bih radije da NETKO POLOMI MENE, NEGO DA JA POLOMIM NEKOG.
Dalje: moramo znati da nismo svi isti. Razlikujemo se i po znanju skijanja, po osjećaju odgovornosti, po mogućnosti procjene situacije, po tome što nam predstavlja gušt i po još milion stvari. Za mene je gušt u skijanju brzina. Što je brzo meni, a što nekom drugom, pitanje je za posebnu temu. Važno je znati svoje sposobnosti i ne preći njihovu granicu, iako to, na žalost, nije garancija da nam se neće nešto dogoditi. Skijam dosta godina i još nisam prešao tu granicu, a skijam prilično brzo. Usporedimo skijanje sa automobilom... Imam 25 godina vozačkog staža bez ijedne nesreće, a gotovo da nema trenutka kad ne vozim prilično iznad dozvoljenog.
Sad ću zamoliti neka mi se javi onaj koji u autu nikada nije prekoračio dozvoljenu brzinu. U automobilu znamo koliko brzo vozimo, pa ipak svi vozimo brže od dozvoljenog. Kako će netko znati kojom brzinom skija? Ne može znati i to je nešto što je apsolutno stvar osjećaja. Dalje: jednako kao i u prometu, i u skijanju nije uvijek kriv onaj tko je vozio brže. Postavljam pitanje: što na teškim stazama rade početnici ili djeca od 5-6 godina? Koliko se puta svakome od vas dogodilo da imate neku „kriznu situaciju“ zato što je netko ispred vas odjednom neočekivano skrenuo ispred vas?
Ona ideja sa dozvolom je, budimo realni, čista utopija. Ne kažem da je loša, ali mislim da je neizvediva. Sposobnost ovdje ne ovisi samo o znanju i tehnici skijanja nego velikim dijelom i o snazi, kondiciji, stanju skija itd. To znači da bi bar jednom u sezoni morali polagati neki ispit po kojem bi se vidjelo koliko dobro možemo skijati.
Postoje pravila FIS-a… Istina je da su općenita kao ustav, ali u osnovi ona pokrivaju sve situacije. Tamo piše da skijaš ne smije ugroziti druge skijaše, ali ako malo razmislite, ta se pravila ne odnose samo na brze skijaše. Nemojte sve koji skijaju brzo proglašavati divljacima nego razmislite jeste li i vi možda napravili nešto čime ste ugrozili njih.
Ako pored vas projuri nekoliko takvih "divljaka", zapitajte se jeste li na pravoj stazi.
Ako ste sporiji od većine, otiđite na stazu koja je primjerena vašim sposobnostima. Ako tamo naiđe divljak, zatucite ga pancericama.
Gledajte oko sebe. I otraga, ne samo naprijed.
Uvijek imajte na umu da staza nije samo vaša.
Uzmite svoj dio staze, skijajte po njemu, a ne po cijeloj širini staze.
Prije svakog skretanja koje „iskače“ iz putanje koju ste ranije imali, pogledajte dolazi li iza vas netko puno brži.
Ne zaustavljajte se na sredini staze, na nepreglednim dijelovima i na dijelovima gdje je teško mjenjati pravac kretanja ili na uskim dijelovima staze.
Ako ne znate na koju stranu bi krenuli – ostanite tamo gdje jeste.
Za one brže: ako vidite da je gužva, odustanite od jurnjave. Skijajte brzo kad je staza prazna.
Zaboravite alkohol i ostale opijate.
itd itd itd
Nitko ne želi polomiti nekog na skijanju, ali nitko vas ne može sačuvati ako se sami nećete čuvati. Dakle pamet u glavu svi, i oni spori i oni brzi, mislite na druge i to će smanjiti broj nezgoda više nego bilo koja policija i kazne

kao sto rekoh znam da je dosta navedenih stvari utopija ali moj cilj nije da bi nesto promjenio jer znam da ne mogu.
moj cilj je cuti misljenja i iskustva drugih.
znam kako skijam i sto mi smeta.
smeta mi pomankanje skijaske kulture odnosno osjecaja do drugih bilo da su oni slabi ili dobri skijasi.
u potpunosti se slazem sa predhodnim misljenjem

Slažem se s goranse u većem dijelu, ali ostajem kod tvrdnje da brzina nije primjerena za svaku situaciju p ani kod odličnih skijaša...Nije uvijek kriv onaj koji skija brzo, ali ipak na svakom skijalištu stoji natpis ili neš slično "Pazite na sporije skijaše!" Dakle, odgovornost je ipak na onima boljima bili oni brži ili ne, da sačuvaju sebe i druge...

Tara slažem se ali evo konkretan primjer:
neki dan na cerknom idem po crnoj stazi.. dođem na najveću strminu na njoj i vidim klinca kako stoji na sred padine. skije su mu nekih 10-ak metara iznad njega. usporim maksimalno i napravim plan da napravim zavoj između skija i njega, jer ako ga ne napravim doći ću na ledeni dio staze a onda pitaj boga šta će biti. u trenutku kad sam počeo raditi zavoj, malac krene prema skijama - nisam vjerovao da takav klinac može tako brzo hodati u pancericama uzbrdo. u pokušaju naglog zaustavljanja proklize mi repovi i ja se spuštam natraške i jedva izbjegnem pad.
pitanje 1: što radi klinac od 5-6 godina na crnoj stazi i to bez pratnje?
pitanje 2: da sam ga pokupio, svi bi rekli da sam ja kriv. da li je to stvarno tako?
pitanje 3: da sam u pokušaju da ga izbjegnem pao i ozlijedio se da li bi klinac bio kriv?

A sta raditi sa skolama skijanja kada mudri ucitelj (profesionalac) vodi gusjenicu od ruba do ruba staze u potpunosti blokirajuci istu? Pojava koja se vrlo cesto srece.

" ... i vidim klinca kako stoji na sred padine. skije su mu nekih 10-ak metara iznad njega. "
(Član goranse)

Stanes, otklizes do njegovih skija, pokupis ih, otklizes do klinca i pomognes mu montirati skije. Ne zaobilazis ga

A ako jos pretpostavljas da bi to moglo potrajati (ili ako je ozljeda neka u pitanju), onda na vidljivo mjesto na stazi prije vas postavis stapove u "X" tako da signaliziras ostalima da nailaze na "nesrecu" i da trebaju povecati oprez (slicno kao trokut kod auta).

da, nisam išao u detalje...
lei, da sam mogao stati tako brzo, cijele situacije ne bi ni bilo. kasnije se pokazalo da su malom otpali kompletni vezovi sa skija, što otvara pitanje i opreme s kojom se ljudi skijaju. još malo kasnije se odnekud pojavio otac i spuštao se sa klincem na leđima.
ne bi li se ovdje ipak morala naglasiti (ne)odgovornost roditelja koji je doveo klinca na tu stazu?